Kad govorimo o fotonaponskim sustavima važno je napomeniti da je energija sunca čista, pouzdana, neiscrpna i što je najvažnije besplatna!
Fotonaponski sustavi idealno su rješenje za krajeve udaljene od električne mreže ali se mogu koristiti i u kombinaciji s postojećim električnim priključkom, a višak električne energije se možete prodati.
Fotonaponski sustavi se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe:
Prva grupa su tzv. samostalni ili otočni sustavi u kojima proizvedenu električnu energiju najčešće skladištimo u baterije ili akumulatore.Druga su, danas sve rasprostranjeniji i suvremeniji, mrežni sustavi, koji proizvedenu električnu energiju predaju u elektroenergetski sustav.
Elemente fotonaponskog sunčevog sustava najvećim dijelom određuju karakteristike građevine (položaj, orijentacija, dimenzije) na kojoj će sustav biti ugrađen.
Što se tiče položaja, prvo uzimamo u obzir ima li u blizini izgrađen elektroenergetski sustav. Ako ona nije izgrađen, ili je priključna točka uglavnom daleko, a time priključak skup, tada možemo razmotriti izgradnju otočnog sustava, čije troškove možemo usporediti s troškovima priključka na električnu mrežu.
Ako su ti troškovi slični, ili je otočni sustav čak malo skuplji od priključka na električnu mrežu, izgradnja se isplati jer će proizvedena električna energija biti besplatna.
U naseljenim mjestima električna mreža je svugdje izgrađena. Na tim lokacijama moguće je izgraditi mrežni sustav, jer su zakonski oviri za tu mogućnost stvotreni. Tada još uvijek imamo mogućnost izbora otočnog sustava, ali u ovom slučaju su znatne ekonomske prednosti na strani mrežnih sustava.
Investiranje u fotonaponske sustave bilježi značajan rast od 2005. godine, posebice u zemljama članicama Europske unije. Cilj je svake zemlje poticati instalaciju fotonaponskih sustava kroz profitabilne, ponajprije, privatne investicije kako bi se dostigao zadani postotak od 20% udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije.
Stoga i Republika Hrvatska potiče ugradnju fotonaposkih sustava putem subvencija.
Koraci u proceduri koji su potrebni za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača koji će biti u sustavu poticaja za jednostavne građevine:
Prvi korak: Priprema projekta
Nositelj projekta treba od operatora distribucijskog sustava zatražiti izdavanje prethodne elektroenergetske suglasnosti (PEES). Uz sam zahtjev potrebno je priložiti idejni projekt i dokaz o pravu gradnje.
HEP-ODS na temelju izjave ovlaštenog projektanta daje postrojenje za proizvodnju električne energije jednostavna građevina, utvrđuje da se radi o jednostavnoj građevini. Istovremeno s izdavanjem PEES-a HEP-ODS provjerava da li je moguće sklapanje Ugovora o otkupu, odnosno da li je ispunjeno ograničenje ukupne snage (članak 12, točka 5 Tarifnog sustava).
U postupku izdavanja PEES-a, HEP-ODS s nositeljem projekta sklapa i Ugovor o priključenju, te projekt upisuje u Registar OIEKPP. Zahtjevom za izdavanjem prethodne elektroenergetske suglasnosti nositelj projekta započinje postupak stjecanja statusa povlaštenog proizvođača. S Ugovorom o priključenju, HEP-ODS dostavlja nositelju projekta na potpis i Ugovor o otkupu električne energije koji nositelj projekta sklapa s HROTE-om.
Potpisani Ugovor o otkupu električne energije nositelj projekta dostavlja HROTE-u.
Ugovor se sklapa na određeno vrijeme od 14 godina i za vrijeme njegovog trajanja HROTE će otkupljivati električnu energiju po poticajnoj cijeni. Potrebno je naglasiti da ovaj ugovor stupana snagu nakon izdavanja Dozvole za trajni pogon elektrane s distribucijskom mrežom.
Drugi korak: Puštanje u pogon
Izgradnju postrojenja treba obaviti ovlašteni instalater s odgovarajućim certifikatom.
Do donošenja kriterija i mjerila za utvrđivanje sustava kvalitete usluga, radova i potpune uspostave sustava ovlašćivanja i izdavanja certifikata ovlašteni instalater je fizička ili pravna osoba registrirana za obavljanje elektroinstalacijskih radova koja ima zaposlenog najmanje jednog ovlaštenog inženjera elektrotehnike.
Paralelno s izgradnjom postrojenja, HEP-ODS gradi priključak postrojenja na elektroenergetsku mrežu.
Nakon izgradnje postrojenja, ovlašteni instalater, odnosno izvođač radova treba pregledati instalirano postrojenje i utvrditi da su radovi i instalacije izvedeni prema važećim normama i pravilnicima.
Nositelj projekta predaje HEP-ODS-u zahtjev za izdavanje Elektroenergetske suglasnosti (EES) i priključenje, uz koji prilaže glavni projekt postrojenja, dokaz o uplati troškova, tipski plan i program ispitivanja u pokusnom radu, izjavu izvođača o preuzimanju odgovornosti tijekom pokusnog rada, potvrdu o uporabljivosti izvedene električne instalacije, izjavu o završnom pregledu i ispitivanju električne instalacije, te Ugovor o otkupu električne energije.
Na temelju predane dokumentacije, HEP- ODS izdaje EES, i sklapa s nositeljem Ugovor o korištenju mreže.
Nositelj projekta je dužan sklopiti i Ugovor o opskrbi s tvrtkom ovlaštenom za opskrbu električnom energijom.
Prije trajnog priključenja elektrane na mrežu, nositelj projekta je dužan u pokusnom radu dokazati da elektrana ispunjava tražene uvjete za paralelni pogon distribucijskom elektroenergetskom mrežom.
Pokusni rad elektrane provodi voditelj ispitivanja, uz nadzor predstavnika HEP-ODS-a. Nakon uspješno provedenog ispitivanja, voditelj ispitivanja je dužan dostaviti HEP-ODS-u konačno izvješće, kojim se jednoznačno iskazuje spremnost elektrane za trajni primjereni paralelni pogon s mrežom.
Na temelju dostavljenog izvješća HEP-ODS izdaje dozvolu za trajni pogon elektrane s distribucijskom mrežom, čime postrojenje stječe pravo na trajno priključenje elektrane na mrežu, te se aktiva Ugovor o otkupu električne energije sklopljen s HROTE-om.
Visine tarifnih stavki u reguliranom sustavu poticanja:
Nositelj projekta sklapanjem Ugovora o otkupu električne energije ostvaruje pravo na poticajnu cijenu otkupa proizvedene električne energije iz sunčane elektrane.
Prema mjesečnom očitanju obračunskog mjernog mjesta HEP-ODS-a i dostavljenim mjernim podacima, HROTE isplaćuje nositelju projekta poticajnu cijenu za
isporučenu električnu energiju.
Ovisno o načini postavljanja sunčane elektrane i korištenja sustava za pripremu sanitarne tople vode i/ili grijanja, postrojenje ostvaruje pravo na uvećanje tarifne stavke.
Mogućnost uvećanja tarifne stavke za korištenje toplinskog sustava odnosi se na integrirane sunčane elektrane snage do uključivo 300 kW. Visina tarifne stavka se može dodatno korigirati za promjenljivi dio tarifne stavke koji može maksimalno iznositi 15% fiksnog dijela tarifne stavke odnosno za sunčane elektrane korigirane tarifne stavke, ovisno o mjerljivom doprinosu lokalnoj zajednici.
Na slici su prikazane visine tarifnih stavki za sunčane elektrane koje se smatraju jednostavnim građevinama, instalirane snage do uključivo 1 MW.
Visina tarifne stavke godišnje se korigira za indeks inflacije u prethodnoj kalendarskoj godini koji objavljuje Državni zavod za statistiku, a počinje se primjenjivati u godini nakon kalendarske godine u kojoj je izgrađeno postrojenje.